Kakav si muškarac kada stvari ne idu po tvome? Odgovor govori mnogo o tvojim odnosima.

Lako je biti pažljiv kada smo zadovoljni, samouvjeren kada nas prihvaćaju i smiren kada se svi slažu s nama. Ali kakvi postajemo kada čujemo „ne“, kada partnerica kaže da joj nešto nedostaje ili kada nemamo odgovor? Upravo tada biramo smjer u kojem će naš odnos krenuti.

Partnerica ti kaže: „Nedostaje mi bliskosti.“

Možeš odgovoriti: „Pa što još želiš?“

Možeš obećati da ćete uskoro nekamo otići.

Možeš se povući jer već očekuješ razgovor u kojem ćeš ponovno ispasti kriv.

A možeš je pitati: „Kada se uz mene najviše osjećaš udaljeno?“

Jedna rečenica, nekoliko mogućih odgovora. Svaki od njih vodi razgovor u drukčijem smjeru.

U tome je velik dio partnerskog života. Svakodnevno se susrećemo s trenucima u kojima biramo kako ćemo odgovoriti, što ćemo pokušati razumjeti i za što ćemo preuzeti odgovornost. Ti izbori često djeluju toliko sitno da ih jedva primijetimo. Ali kada se ponavljaju mjesecima i godinama, postaju način na koji je nekome živjeti s nama.

Zato pitanje „kakav muškarac želim biti?“ ima vrlo konkretan smisao. Odgovor se vidi u razgovoru za večerom, u odnosu prema odbijanju, u obećanju koje ispunimo i u onome što napravimo kada pogriješimo.

Želiš li biti u pravu ili razumjeti što se događa?

Zamisli da partnerica kaže da je nisi slušao.

Odmah se možeš sjetiti trenutka kada jesi. Jučer si je slušao pola sata. Prošlog tjedna razgovarali ste cijelim putem do mora. Nije pošteno da kaže kako je ne slušaš.

Možda doista nije precizno opisala situaciju. Ali dok pripremaš dokaze u svoju obranu, možeš propustiti saznati što joj je nedostajalo danas.

Biti u pravu ponekad donosi kratko olakšanje. Uspio si pokazati da optužba nije sasvim točna. Međutim, razgovor može završiti tako da se ona i dalje osjeća da je ne čuješ, a ti nepravedno napadnuto.

Razumijevanje traži drukčiji početak: „Što sam propustio čuti?“

To pitanje ti ne oduzima pravo na vlastito viđenje i shvaćanje situacije. Omogućuje ti da prije zaključka dobiješ još jednu informaciju.

U odnosima često pokušavamo odlučiti tko je u pravu prije nego što smo uopće razumjeli o čemu druga osoba govori.

Što za tebe znači biti snažan?

Za neke muškarce snaga znači imati odgovor, zadržati kontrolu i ne pokazati koliko ih nešto pogađa. Naučili su da trebaju izdržati, riješiti i nastaviti.

Takav pristup može pomoći u određenim okolnostima. Ali što se dogodi kada ga primijene na svaku situaciju?

Partnerica primijeti da je udaljen i pita što mu je. On kaže: „Ništa.“

Ne zato što doista nema ništa. Možda je povrijeđen. Možda ga je strah. Možda ne zna kako izgovoriti ono što osjeća bez dojma da gubi sigurnost.

Ona tada nema s čime razgovarati. Može samo nagađati, dodatno pitati ili se i sama povući.

Rečenica „ovo me pogodilo i treba mi malo vremena da shvatim zašto“ traži sposobnost da pokažemo nešto nedovršeno. Da ostanemo vrijedni poštovanja i kada nismo sabrani, sigurni i spremni.

Vrijedi se zapitati koliko je naša predodžba snage široka. Uključuje li i sposobnost da priznamo pogrešku? Da zatražimo pomoć? Da čujemo neugodan odgovor bez kažnjavanja osobe koja ga je izgovorila?

Kada čuješ „ne“, što napraviš s tim?

Odbijanje može zaboljeti. To vrijedi i kada partnerica ne želi seks, kada netko ne želi drugi spoj ili kada se osoba koju volimo ne slaže s našim prijedlogom.

Ali bol i ponašanje koje iz nje slijedi dvije su različite stvari.

Možeš reći da si razočaran. Možeš pitati postoji li nešto o čemu trebate razgovarati. Možeš prihvatiti odgovor i pobrinuti se za svoje osjećaje.

A možeš se naljutiti, pritiskati, povući nježnost ili pokušati dokazati da druga osoba nema opravdan razlog za svoje „ne“.

Tu se otvara važno pitanje: može li osoba uz tebe slobodno odbiti nešto, a da se ne boji tvoje reakcije?

I jednako važno: možeš li ti reći „ne“ bez potrebe da se opravdavaš do iscrpljenosti?

Osobne granice daju smisao i našem „da“. Kada znamo da možemo odbiti, lakše prepoznajemo ono u čemu doista želimo sudjelovati.

To je važno u seksualnosti, ali i u svakodnevnim dogovorima. Pristajanje iz straha od svađe može održati mir za jednu večer, dok se nezadovoljstvo nastavlja skupljati.

Znaš li što želiš ili uglavnom znaš što se od tebe očekuje?

Budi uspješan. Budi odlučan. Zarađuj. Pokreni razgovor. Nemoj biti previše emotivan, ali budi emocionalno dostupan. Budi samouvjeren, ali nemoj biti umišljen.

Nije teško izgubiti smjer među tolikim porukama.

Ako vlastiti život organiziramo prvenstveno prema tome kako bismo trebali izgledati drugima, možemo postići mnogo toga i svejedno teško odgovoriti na jednostavno pitanje: odgovara li mi život koji vodim?

Isto vrijedi za odnose.

Želiš li doista takav odnos ili pokušavaš održati sliku uspješnog para? Preuzimaš li određenu ulogu zato što je biraš ili zato što vjeruješ da muškarac nema pravo izabrati drukčije?

Vlastite vrijednosti pomažu pri donošenju odluka. Ako ti je važna iskrenost, ona treba imati mjesto i u neugodnom razgovoru. Ako ti je važna pouzdanost, vidjet će se u ispunjenom dogovoru. Ako ti je važna bliskost, vrijedi pogledati koliko joj vremena i pažnje daješ.

Vrijednost koju navodimo, a prema kojoj rijetko postupamo, teško može usmjeravati naš odnos.

Kada ne znaš, možeš li ostati znatiželjan?

Mnogo nesporazuma nastaje iz pretpostavke da smo partnericu već upoznali.

Znamo što voli. Znamo kako će reagirati. Znamo zašto je ljuta. Znamo što joj je.

Ponekad smo u pravu. Ponekad razgovaramo s vlastitom predodžbom osobe koju godinama nismo ozbiljno pitali kako joj je.

Partnerica se može promijeniti. Može drukčije doživljavati posao, roditeljstvo, svoje tijelo ili seksualnost. Može otkriti želju koju prije nije znala izgovoriti.

I ti se možeš promijeniti.

Zato pitanje nije znak da je dugogodišnje iskustvo bilo beskorisno. Ono omogućuje da odnos prati ljude koji u njemu danas žive.

„Što ti sada odgovara?“ može biti vrlo intimno pitanje. Pod uvjetom da odgovor ne pokušamo odmah vratiti na ono što nam je poznato i ugodno.

Za što preuzimaš odgovornost?

Ne možeš upravljati partneričinim osjećajima, odlučivati umjesto nje ili sam održavati uzajamnu bliskost.

Možeš upravljati svojim postupcima. Možeš primijetiti da prekidaš, da odgađaš razgovore ili da obećavaš više nego što ispuniš. Možeš odlučiti kako ćeš postupiti sljedeći put.

Ponekad se toliko bavimo onime što bi druga osoba trebala promijeniti da vlastiti doprinos ostane neistražen.

„Da ona drukčije govori, ja bih je slušao.“

„Da me više cijeni, ja bih bio nježniji.“

Možda u tim rečenicama postoji dio stvarnog problema. Ali ako je svaki naš korak uvjetovan tuđom promjenom, oboje mogu dugo čekati.

Preuzeti odgovornost za sebe znači moći reći: „Ovo što radim ne pomaže odnosu kakav želim. Želim naučiti drukčije.“

Zatim dolazi teži dio: ponoviti taj izbor i kada smo umorni, povrijeđeni ili bez početnog entuzijazma.

Kakav muškarac želiš biti kada nema publike?

Lako je opisati sebe riječima: pažljiv, zreo, pouzdan, samouvjeren.

Mnogo je korisnije pitati kako te riječi izgledaju u ponašanju.

Kako izgleda pažnja kada partnerica govori o nečemu što tebi nije posebno zanimljivo? Kako izgleda pouzdanost kada dogovor postane nezgodan? Kako izgleda samouvjerenost kada čuješ da si pogriješio?

Tu osobni razvoj postaje dio svakodnevice.

Razumjeti nešto prvi je korak. Primijeniti to u stvarnom razgovoru sljedeći je. Ponavljanjem takvih postupaka postupno postajemo osoba kakva želimo biti.

Zato su znanja o komunikaciji, odnosima i seksualnosti važna i muškarcu koji je u vezi i onome koji tek želi upoznati partnericu. Ona mu pomažu jasnije prepoznati vlastite želje, bolje razumjeti drugu osobu i svjesnije birati kako će sudjelovati u odnosu.

Neće svaka veza uspjeti. Nećemo uvijek izabrati najbolji odgovor. Ali možemo razvijati sposobnost da primijetimo što radimo, prihvatimo povratnu informaciju i promijenimo smjer kada vidimo da nas postojeći udaljava od onoga što želimo.

Za početak je dovoljno jedno pitanje koje vrijedi ponijeti u sljedeći neugodan razgovor:

„Vodi li moj odgovor prema odnosu kakav želim graditi?“

Odgovor će se vidjeti u onome što kažeš i napraviš nakon toga.