Samopouzdanje

Što kada se više ne osjećaš poželjno?

Osjećaj poželjnosti ne ovisi samo o ogledalu ni tuđem pogledu. Ponekad vrijedi zastati i vidjeti nedostaje li ti odnos sa sobom, partnerova pažnja ili prostor u kojem ponovno možeš biti svoja.

Nasmijana žena u bijeloj odjeći pruža ruku dok se okreće u sunčanoj šumi
Fotografija: Elina Sazonova / Pexels

Ne osjećati se poželjno boli više nego prištić na vrhu nosa, porez i Wi-Fi koji ne radi — sve u istom trenutku.

Pogotovo kada se još sjećaš sebe koja se znala pogledati u ogledalo i pomisliti: „Da, dobra sam si.” A danas vidiš samo umor, trbuh koji nije pitao smije li se promijeniti, kosu koja vodi vlastiti život i lice koje moli za osam sati sna.

Ali osjećaj poželjnosti nije samo pitanje izgleda. Ponekad se više ne osjećaš dobro u vlastitoj koži. Ponekad ti nedostaje partnerov pogled, dodir ili interes. Ponekad si toliko zatrpana obavezama da bi tvoj libido, kada bi te pokušao nazvati, dobio odgovor: „Ne stignem, nazovi drugi tjedan.”

Zato nije pošteno sve svesti na savjet: „Samo odluči da si seksi.” Kad bi to bilo tako jednostavno, već bismo sve riješile jednim jutarnjim pogledom u ogledalo.

Nije uvijek problem u ogledalu

Možda si se fizički promijenila. Možda si rodila, ušla u novu životnu fazu, prošla kroz bolest, stres ili razdoblje u kojem ti je tijelo bilo zadnje na listi prioriteta. Možda si umorna. A možda partner više gleda u mobitel nego u tebe.

Sve to može utjecati na način na koji se osjećaš. Ne treba svaku nesigurnost pretvoriti u svoj osobni neuspjeh.

Postoji razlika između:

  • „Teško mi je vidjeti sebe kao privlačnu.”
  • „Nedostaje mi da me partner vidi, dodirne i pokaže da me želi.”
  • „Nemam više prostora ni energije osjetiti što ja uopće želim.”

Te se tri stvari mogu preklapati, ali nisu iste. Ako ih strpaš u jednu ladicu s natpisom „nisam dovoljno dobra”, teško ćeš vidjeti što ti zapravo nedostaje.

Čiji glas slušaš kada se gledaš?

Nismo odrasle u vakuumu. Odrasle smo uz poruke poput: „Seks nije za fine cure”, „Zločeste cure ostaju vani kada padne mrak” i „Halo, majko, prošlo je vrijeme za dekolte ili kratke hlačice, imaš djecu.”

Ovo posljednje meni je rekao stariji susjed, pred mojom djecom i suprugom, dok smo išli igrati nogomet u park. Nasmijala sam se i odgovorila: „Ah, ove su još i čedne.”

Jer stvarno — kada bismo slušale svaki komentar o tome kako žena treba izgledati, odijevati se i ponašati u određenim godinama, trebalo bi nam posebno radno vrijeme samo za opravdavanje vlastitog postojanja.

Zato se vrijedi pitati: je li rečenica „više nisam poželjna” doista tvoja? Ili je sastavljena od tuđih komentara, usporedbi, fotografija i pravila koja nikada nisi sama izabrala?

Uspoređivanje je igra bez pobjednice

Zamisli red savršeno dotjeranih žena, kao da su upravo izašle iz Photoshopa. A onda prođe ona koja nema „savršene” proporcije, kosa joj izgleda kao da ju je fenirao vjetar, ali leđa su joj ravna, korak siguran i osmijeh pomalo bezobrazan.

Primijetiš je jer ne izgleda kao da moli prostor za dopuštenje da postoji.

To ne znači da se ona svakoga jutra budi puna samopouzdanja. Ne znači ni da joj nikada nije važan tuđi pogled. Samo u tom trenutku ne koristi druge žene kao metar kojim mjeri vlastitu vrijednost.

Uspoređivanje je nezgodno jer uvijek možeš pronaći nekoga mlađeg, zategnutijeg, odmornijeg ili bolje osvijetljenog. Pogotovo na internetu, gdje nitko ne objavljuje fotografiju snimljenu odozdo dok traži izgubljenu čarapu ispod kreveta.

Poželjnost nije predstava

Osjećati se poželjno ne znači cijeli dan hodati kao da si u reklami za parfem. Ne moraš biti raspoložena za seks, nositi čipku niti se svako jutro zaljubiti u vlastiti odraz.

Može značiti nešto puno mirnije: da ti je ugodno zauzeti prostor. Da se ne ispričavaš zbog tijela. Da odjeneš ono u čemu se osjećaš kao ti. Da primijetiš što ti godi, a što te zatvara. Da ne čekaš samo tuđu potvrdu kako bi se sjetila da si žena sa željama, granicama i vlastitim ritmom.

I da, ponekad je lijepo čuti da si nekome privlačna. Nismo otoci i ne moramo glumiti da nam partnerov pogled nikada nije važan. Problem nastaje kada taj pogled postane jedini dokaz da vrijediš.

Što možeš napraviti bez prisile da se odmah „voliš”?

Ne moraš preko noći prijeći iz „ništa mi se na meni ne sviđa” u „božica sam”. Taj skok često zvuči dobro samo na šalici s motivacijskom porukom.

Za početak možeš:

  1. Imenovati što ti točno nedostaje. Je li problem u odnosu prema tijelu, manjku partnerove pažnje, umoru ili tome što si izgubila kontakt s vlastitim željama?
  2. Primijetiti kada se osjećaš više kao ti. Možda je to nakon kretanja, uređivanja, odmora, glazbe, razgovora ili nečega što nema nikakve veze s izgledom.
  3. Prestati provjeravati vlastitu vrijednost u tuđim tijelima. Druga žena nije dokaz da tebi nešto nedostaje.
  4. Razgovarati s partnerom o onome što ti treba. Ne kroz test poput „Primjećuješ li išta novo?”, nego jasnije: „Nedostaje mi tvoja pažnja i želim da ponovno stvaramo više bliskosti.”
  5. Potražiti podršku ako te odnos prema tijelu dugo boli ili ti ozbiljno ograničava život. Ne moraš čekati da nesigurnost postane jedina tema u tvojoj glavi.

I još nešto: današnji automobili imaju zakrivljena stakla. Kada se pogledaš u njih, možeš izgledati kao pita s viškom punjenja. Ako ti odraz ne diže samopouzdanje, možda je stvarno do stakla. Gledaj ispred sebe i ispravi leđa. Osmijeh je bonus, ne obaveza.

A što ako te partner više ne vidi?

Rad na odnosu prema sebi ne znači da trebaš ignorirati ono što se događa u vezi.

Ako ti partner rijetko pokazuje nježnost, ne zanima ga kako se osjećaš ili se svaki pokušaj razgovora pretvori u šalu na tvoj račun, nije pošteno cijeli problem vratiti tebi uz poruku da samo trebaš imati više samopouzdanja.

Možeš biti snažna, uređena, svoja i puna života — i svejedno osjećati da ti u odnosu nedostaje pogled koji kaže: „Vidim te.”

Tada pitanje nije samo: „Kako da se ponovno osjećam seksi?” Pitanje je i: „Možemo li nas dvoje razgovarati o pažnji, nježnosti i želji bez obrane i ismijavanja?”

Odgovor neće uvijek doći u jednom razgovoru. Ali tvoje pitanje zaslužuje prostor.

Za kraj

Poželjnost ne počinje čarobnim trenutkom u kojem odlučiš da si od danas potpuno sigurna u sebe. Počinje kada prestaneš svaku promjenu na tijelu i svaki manjak tuđe pažnje pretvarati u dokaz da s tobom nešto nije u redu.

Možda ćeš ponovno pronaći dio sebe koji si zanemarila. Možda ćeš jasnije reći partneru što ti nedostaje. Možda ćeš prvi put primijetiti koliko dugo sebe gledaš tuđim očima.

Ne moraš izvoditi predstavu da bi bila poželjna. Ali smiješ željeti da budeš viđena — i od sebe i od osobe s kojom dijeliš život.

Povezano


Ranija verzija ovog teksta prvi je put objavljena u mediju 24sata 23. kolovoza 2025.

Petra Pinjuh
Autorica

Petra Pinjuh

Coach, hipnoterapeutkinja i edukatorica koja otvoreno i stručno radi s temama odnosa, intimnosti i osobne promjene.

Više o Petri →
Kada čitanje nije dovoljno

Želiš ovu temu sagledati kroz vlastito iskustvo?

Javi se